Pripremne utakmice, društvene mreže i slom osnovnog povjerenja između klubova i javnosti
Subota, idealan dan za nogomet. Plan jednostavan i racionalan: u 11 sati pogledati pripremnu utakmicu NK Kustošija – NK Dubrava, generalnu probu Dubrave pred nastavak prvenstva. Nakon toga, prema službenoj objavi kluba, preseljenje u Sesvete gdje su NK Sesvete i NK Radnik Križevci trebali igrati, Sesvete svoju generalku na stadionu Sv. Josip Radnik.
Logistika savršena: 21 kilometar, subota, bez gužve – pola sata vožnje. Informacija provjerena. Objavljena. Službena.
I onda – stvarnost.
Dolazak u Sesvete nekoliko minuta prije početka. Na stadionu: nitko. Nema momčadi, nema stožera, nema suca, nema publike. Samo nekoliko klinaca koji upravo završavaju neku utakmicu na pomoćnom terenu. Nema obavijesti o otkazivanju. Nema izmjene lokacije. Nema ni minimalnog pokušaja komunikacije.
Kasnije, navečer, doznajem od trenera Radnika: utakmica je odigrana – ali u Dolini, na nekadašnjem stadionu Croatije.
I tu dolazimo do ključne dileme.
Kome vjerovati kada “službeno” više ništa ne znači?
Ovdje ne govorimo o navijačkoj znatiželji, nego o osnovnoj informacijskoj higijeni. Ako klub objavi termin i mjesto utakmice na svojoj službenoj stranici ili društvenim mrežama, to mora biti točno – ili mora biti ažurirano.
U ovom slučaju:
Jedan klub (gost) ima potrebu informirati javnost, medije, navijače.
Drugi klub (domaćin) uopće nema potrebu obavijestiti ikoga o pripremnoj utakmici.
I to je, samo po sebi, legitimno. Nitko ne može natjerati klub da želi medijsku pažnju. Netko se zatvara, netko se skriva, netko “ne želi PR”.
Ali problem nastaje kada: gost želi informirati, domaćin šuti, a rezultat je kriva informacija plasirana javnosti.
Tada to više nije pitanje PR strategije, nego odgovornosti.
Mediji su “dobrodošli” samo kad sve ide po planu
U hrvatskom nogometnom prostoru već dugo vrijedi nepisano pravilo: kad ide dobro – objave, fotografije, naslovi; kad ne ide – “kao da se nije dogodilo”.
Mediji su tada problem, a ne partner. Informacija postaje selektivna, a službeni kanali pretvaraju se u oglasne ploče za dobre vijesti, ne u izvor vjerodostojnih podataka.
U takvom sustavu: novinar gubi vrijeme, publika gubi povjerenje, klub gubi kredibilitet – iako toga često nije svjestan.
Društvene mreže nisu dekor – one su obveza
Klubovi 2. i 3. ranga danas koriste društvene mreže. Objavljuju sastave, rezultate, grafike, videozapise. To više nije amaterizam. To je svjesna komunikacija.
A svjesna komunikacija nosi i odgovornost: ako se promijeni termin – objavi, ako se promijeni lokacija – objavi, ako se utakmica igra “u tajnosti” – onda je nemoj ni najavljivati.
Jer u suprotnom, “službena objava” prestaje biti informacija i postaje – dezinformacija.
Zaključak koji boli, ali je nužan
Kako izbjeći da budete krivo informirani vjerujući službenoj stranici kluba?
Trenutno – nikako.
To je porazna činjenica za ligu koja želi ozbiljnost, za klubove koji žele respekt i za nogomet koji se voli pozivati na profesionalizam. Povjerenje se ne gradi velikim riječima, nego sitnim, dosadnim, ali točnim informacijama.
A bez povjerenja – ni najbolji PR ne vrijedi ništa.