Loše vijesti stižu iz tabora Jaruna, Grgo Jolić predsjednik sve je tanjih živaca, teret natjecanja u 1.NL za koje Jarun nema infrastrukturne uvjete i odigravanje domaćinskih utakmica u "podstanarstvu" već treću sezonu prema našim saznanjima uzima danak u vidu narušavanja međuljudskih odnosa uprave i struke, a hoće li se preliti na momčad pitanje na koje ćemo odgovor dobiti u nastavku sezone.
Jarun je nekada slovio za kvartovski klub u kojem se složila klapa, a Grgo Jolić je svojim kapitalom dao im vjetar u leđa da od šestog ranga dosegnu drugi hrvatskog nogometa. Prije tri godine Jarun se domogao drugog ranga kroz kvalifikacije u kojima je nadmašio Mladost Ždralove u kojima stoluje moćni gazda Renato Radić vlasnik Prima namještaja. Po ulasku u drugu ligu Jarun je domaćinske utakmice igrao na stadionu u Kustošiji uz razumijevanje predsjednika Vlade Babića s kojim je Grgo Jolić dijelio članstvo u IO ZNS-a. Naravno nije isti trošak organiziranja utakmica na vlastitom terenu kao što je na tuđem, barem za 50 % su veći, a potrebno je i umijeće suživota i planiranja aktivnosti ma koliko prijateljski odnosi bili jaki dinamika natjecanja u određenim trenucima stvara napetosti i ako se susretnu nepopustljivi karakteri ono puca. To se dogodilo Joliću i Babiću, pa je Jarun novi "dom" pronašao u Lučkom. Lučko je za Jarun periferija i već samim preseljenjem počelo je osipanje navijača, a s vremenom i tamo je nešto puklo. Nogomet nosi emocije, pobjede stvaraju euforiju, a porazi u pravilu proizvode negativnosti i sukobe, pa su tako u razočaranju poraza prigovori da bi jedan od uzroka mogao biti i loše pripremljen teren stvorilo situaciju da će Jarun morati potražiti novi stadion.
Istine radi treba podsjetiti da su se neki igrači ozlijedili zbog mekoće terena u Lučkom, najveću cijenu platio je Matija Fintić.
Ove sezone Jarun seli na pravi stadion, onaj u Zaprešiću, uvjeti su izvrsni, ali daleko od kuće daleko od srca, nije nekakav gušt igrati pred dvadesetak gledatelja, a financijski je to veliki teret za tako mali klub koji velikim dijelom na svojim plećima nosi Jolić, pomažu i drugi. Nogomet je skupa igračka, a k tome ako ne proizvodiš igrače onda je to rupa bez dna. Jarun je proizvodio ali za starijeg partnera Lokomotivu, nešto je ušparao na plaćama, ali u konačnici za klub je to čisti gubitak.
Po nama veliki promašaj uprave Jaruna je njihova škola nogometa, umjesto da u njoj pojačaju rad sve se bacilo na seniore, seniori troše, a omladinski pogon se bar iz članarine može financirati. Kristijan Polovanec koji je postavljen za voditelja škole više je posvećen prvoj momčadi, a i oni talentirani dječaci koji pokažu kvalitetu ubrzo postanu plijen "nogometnih predatora" i završe u susjednim klubovima.
I sve je ovo po nama koji duže vrijeme pratimo Jarun razlog da se jedna rasprava o operativnim stvarima kluba između Grge Jolića i Darka Janječića Žice skoro izrodila u sukob koji je ozbiljno zaljuljao klub.
Grgo i Žica su se često svadili i mirili, no ovaj put čini se prelilo se izvan njihovog odnosa pa tako prema našim informacijama još neki najavljuju odstupanje, Marko Nujić je među njima, a nije ni za zanemariti da Jerko Leko i Žica imaju odnos puno iznad onoga člana uprave i trenera.
Predsjednik Jolić je čovjek od društva i dobre fešte, ali za dobrobit kluba nužno će morati prekinuti "šank predsjednikovanje" jer o nekim stvarima odluke će se morati donositi u drugim okolnostima i mjestima.
Kroz dugogodišnje praćenje Jaruna jako dobro smo upoznali sve vinovnike današnjih međusobnih prijepora, znamo da se radi o ozbiljnim osobama "hrvatskim mužima" s karakterom koji imaju ugled i znanje, a iznad svega veže ih strast i ljubav prema nogometu. Nadamo se da će nakon hlađenja pronaći snage u ime nogometa potisnuti razlike i raditi za dobrobit nogometa i nogometne igre kako bi legenda Zorko Srebrić rekao " najvažnijeg segmenta hrvatskog društva" i što često naglašava da bez ljudi poput ovih iz Jaruna naš nogomet ne bi zauzimao ovo mjesto na svjetskoj nogometnoj sceni.