Dragi čitatelji,
ako ste danas povjerovali da se Dinko Vulelija vraća na klupu HAŠK-a — niste jedini.
Naša “ekskluziva” bila je prvoaprilska šala. Ali ono što nije šala jesu reakcije koje su uslijedile.
Tijekom dana zaprimili smo brojne pozive i upite s ciljem provjere informacije. Ljudi su zvali, raspitivali se, tražili potvrdu. I upravo tu leži cijela poanta ove priče.
Jer da smo objavili bilo koje drugo ime — ova vijest ne bi živjela.
Odabrali smo Dinka Vuleliju s razlogom.
Ne zbog podvale. Nego zbog njegove karizme.
Rijetki su u zagrebačkom nogometu koji nose takav autoritet i reputaciju “čovjeka za rješenja”. Rijetki su oni za koje ljudi, bez puno razmišljanja, mogu reći: “Ako netko može — onda je to on.”
I upravo zato je ova priča uspjela.
Jer velik broj ljudi doista vjeruje da bi Dinko Vulelija, i danas, s istim mirnoćom i iskustvom, mogao preuzeti odgovornost, stati uz aut-liniju i nositi teret koji ta uloga donosi.
Ovom prilikom želimo jasno reći: nije nam bila namjera podcijeniti njegovu ulogu — upravo suprotno.
Ova priča bila je svojevrsni kompliment.
Isticanje kvaliteta, iskustva i karizme koju posjeduje, a koja i danas ima težinu u nogometnom svijetu.
Istovremeno, želimo se ispričati Dinku Vuleliji zbog brojnih poziva koje je danas primio, kao i njegovoj supruzi i kćeri koje su, kako doznajemo, također povjerovale u ovu informaciju.
Znamo da granica između dobre šale i neugodnosti ponekad može biti tanka.
No ako je ova priča pokazala išta, onda je to sljedeće: Postoje ljudi koji ne moraju biti na klupi da bi ih svi tamo već vidjeli.
I to nije šala. To je — karizma.