Sezona Diona Drene Belje ide prema granici od 40 pogodaka na svim frontama i to više nije pitanje forme, nego kontinuiteta. U isto vrijeme, jedan gol Igora Matanovića u Europi izaziva snažnu medijsku reakciju, što ponovno otvara pitanje kriterija u vrednovanju napadača.
Dion Drena Beljo još je jednom potvrdio ono što radi tijekom cijele sezone zabija. Protiv Rijeke je postigao dva gola, dok mu je treći poništen nakon VAR intervencije, ali ukupni učinak ostaje jasan i teško ga je zanemariti.
Njegova sezona već sada izlazi iz okvira uobičajenih “dobrih serija”. Riječ je o kontinuitetu koji traje i koji se mjeri brojkama, a upravo takav učinak prirodno otvara pitanje njegova mjesta u planovima izbornika Zlatko Dalić.
U isto vrijeme, reakcije na učinke drugih napadača pokazuju drugačiji obrazac. Gol Igora Matanovića u europskom natjecanju popraćen je snažnim medijskim odjekom, što samo po sebi nije sporno, ali u kontekstu Beljinih brojki dodatno naglašava razliku u percepciji.
Time se dolazi do ključnog pitanja, nije riječ o usporedbi igrača, nego o kriteriju kojim se učinak vrednuje.
Beljo već dulje vrijeme pokazuje profil napadača koji ne treba veliki volumen igre da bi bio odlučujući. Dovoljno mu je nekoliko situacija unutar kaznenog prostora da napravi razliku, što ga čini jednim od najučinkovitijih igrača u ligi.
Takav tip napadača u pravilu ne ostaje dugo izvan fokusa, osobito kada brojke kontinuirano potvrđuju njegovu vrijednost.
Zanimljivo je da je među rijetkima koji su to jasno artikulirali i Dražen Krušelj, koji Belju prepoznaje kao klasičnog golgetera čiji učinak zaslužuje ozbiljan reprezentativni kontekst.
Kako sezona ulazi u završnicu, a brojke nastavljaju rasti, sve je teže izbjeći isto pitanje koje se nameće već neko vrijeme.